komemoracije

13.svibnja 2017., Komemoracija povodom Dana progona njemačke manjine u Hrvatskoj kod spomenika žrtvama poslijeratnog logora za Nijemce u Valpovu.

Na valpovačkom gradskom groblju kod spomenika žrtvama logora Valpovo i ove je godine 13. svibnja komemoracijom u organizaciji Njemačke zajednice obilježen Dan progona-Vertreibungstag u znak sjećanja na događaje s početka svibnja 1945. godine kada su pripadnici njemačke nacionalne manjine u Jugoslaviji postali žrtve kolektivne odmazde. Vijence su tom prigodom položili i svijeće zapalili predstavnici Njemačke zajednice, gradonačelnik Valpova Leon Žulj sa suradnicima, u ime Grada Belišća i gradonačelnika Dinka Burića vijenac je položila Antonija Andrašek-Barić, pročelnica Odjela za društvene djelatnosti te izaslanstvo Udruge Nijemaca i Austrijanaca iz Vukovara.

Govor je u ime Njemačke zajednice održala izvršna direktorica Renata Trischler, prigodnim glazbenim brojem nastupili su članovi zbora Njemačke zajednice „Alte Kameraden“, a molitvu je predvodio župnik valpovački, vlč. Zvonko Mrak. Nazočnima se, podsjećajući na tragediju Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata, obratio i valpovački gradonačelnik Leon Žulj ističući dugogodišnju odličnu suradnju grada Valpova s Njemačkom zajednicom te veliko poštovanje koje građani Valpova osjećaju prema stradalim njemačkim sunarodnjacima i drugim zatočenicima logora Valpovo nakon Drugog svjetskog rata.

Oko 240 000 Nijemaca s prostora Jugoslavije zaputilo se u izgnanstvo prije studenog 1944. tj. dolaska snaga Crvene Armije i NOVJ, a ostalima, kojih je bilo oko 200 000 zaplijenjena je imovina , te ih je najveći dio poslan u logore. U logorima je od posljedica zlostavljanja, zime, gladi, tifusa i dizenterije umrlo oko 50.000 do 60.000 pripadnika njemačke manjine.

11.svibnja na teritoriju Hrvatske započinje organizirano odvođenje preostalih Nijemaca u novoosnovane logore. U logore su upućivane cjelokupne folksdojčerske obitelji, starije osobe, žene s djecom, bez obzira na dob. Prema svim pokazateljima, umiralo se pretežno od bolesti, posebice tifusa, premorenosti, zime i gladi. Likvidacije nisu bile masovne i učestale, ali je bilo zlostavljanja i pojedinačnih ubijanja. Oko 10.000 do 20.000 hrvatskih folksdojčera, preostalih u zaviča­ju, internirano je tijekom 1945., 1946. i 1947. u sabirne i radne logore u kojima je najmanje nekoliko tisuća izgubilo život. Prema svim pokazateljima, najveći logori za pripadnike njemačke manjine na području Hrvatske bili su tijekom tih poratnih godina Josipovac kraj Osijeka, Valpovo, Velika Pisanica kraj Bjelovara, Krndija kraj Đakova, Šipovac kraj Našica, Pusta Podunavlje u Baranji i Tenja/Tenjska Mitnica kraj Osijeka.

http://radio.hrt.hr/radio-osijek/clanak/dan-progona-njemacke-manjine-72obljetnica-stradanja/145435/

 

 


Vertreibungstag, Krndija 11. svibnja 2017.

 U četvrtak, 11. svibnja misnim slavljem, paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca u Krndiji je obilježen Dan progona Nijemaca – Vertreibungstag –  od kojega je prošlo 72. godine. U crkvi Uzvišenja sv. Križa  misno slavlje predvodio je  punitovački župnik Đurica Pardon, a sudjelovalo je stotinjak vjernika. Uz brojne pripadnike njemačke zajednice, nazočili su i brojni župljani punitovačke župe. Župnik je pozdravljajući nazočne, među kojima i načelnicu punitovačke Općine Jasnu Matković, bivšeg saborskog zastupnika Nikolu Maka, te predsjednika Udruge Podunavskih Švaba, ogranak Đakovo Vili Haasa, poseban pozdrav uputio članovima obitelji, potomcima obitelji Nijemaca koji su nekada živjeli u Krndiji.

Nakon mise i nakon kraćeg druženja koje je za sve priredila Općina Punitovci i mještani Krndije uslijedila je komemoracija na groblju kod spomen obilježja Podunavskim Nijemcima, zatočenicima logora Krndija. Položeni su vijenci Njemačke zajednice – Udruge podunavskih Švaba Osijek, Ogranka Đakovo i Općine Punitovci u znak sjećanja na strahote logora Krndija i izgon logoraša 11. svibnja 1945. godine. Učenici Gimnazije „A. G. Matoš“ iz Đakova, riječima i stihom podsjetili su na strahote događanja u Krndiji.

„Neka sjećanje na Krndiju ne izblijedi, jer čovjek koji se ne sjeća prošlosti, ima prolaznu sadašnjost, u kojoj neće znati za budućnost. Molimo Gospodina da nam udijeli milost dobrote, razboritost i život u razumijevanju i ljubavi prema bližnjemu“, riječi su župnika nakon  molitve Oče naš koju je predvodio  na hrvatskom i njemačkom jeziku. Mirko Knežević

Đakovačko-osječka nadbiskupija

 

11.svibanj, Dan progona, Vertreibungstag, dan kada su naši sunarodnjaci protjerani iz svojih domova, dan kojega će sjećati ne samo oni koji su morali otići, već i oni koji rođeni puno kasnije. Jer takvo ponašanje i odnos prema zatočenicima logora, ženama, djecom i starcima od strane tadašnjih vlasti je nedopustivo i gotovo neoprostivo.          Zato s tugom i sjetom dolazimo na taj dan u Krndiju, na logoraško groblje kako bismo odali počast preminulima i svim ostalima koji su osjetili strahote života u tom ‘radnom logoru’.

            Po već ustaljenom redu i običaju prisustvujemo sv. misi u mjesnoj crkvi koju su svojevremeno izgradili Nijemci, ondašnji stanovnici Krndije. I bez obzira što sada u tom zapuštenom i pomalo razrušenom selu živi svega tridesetak osoba, crkva u to vrijeme bude puna. Osim članova đakovačkog Ogranka, tu su i mještani okolnih sela, ali i oni posjetioci koji su na taj dan došli iz daleka, Austrije ili Njemačke, a kojima je netko iz obitelji sahranjen na logoraškom groblju. Misu je predvodio vlč. dr. Đurica Pardon, koji je u svojoj propovijedi govorio o žrtvi i patnji, o krvniku i okrivljenima, smrti i razaranju, ali i o vjeri i nadi, uskrsnuću i pobjedi dobroga nad zlim!

            Potom smo otišli na logoraško groblje gdje smo zajedno s punitovačkom načelnicom, gospođom Jasnom Matković položili vijence i zapalili svijeće na spomeniku podignutom u znak sjećanja na logor i preminule u njemu. Svečanom i sjetnom ugođaju pridonijeli su učenici đakovačke Gimnazije AG Matoš: Kristijan Drenjančenić, Elena Penava i Nada Fabijančić izgovarajući stihove pjesama nastale u Krndiji.

            Kraj dana smo proveli u auli đakovačke Gimnazije, gdje su profesorice Tanja Schleis i Ines Jančula priredile izložbu s fotografijama iz logora Krndija, kao i osobnih dokumenata – objava, dozvola i propusnica zatočenika. Uz fotografije iz života njemačkih – švapskih obitelj sav taj prikaz je upotpunjen zemljopisnim kartama toga kraja kao i prikazom katastarskog plana sela s imenima pripadajućih obitelji.

            Nakon uvodnog izlaganja profesorice Ines Jančula, o dolasku, životu i suživotu Švaba s mjesnim stanovništvom, uslijedio je razgovor između učenika i dvojice preživjelih zatočenika, gosp. Nikole Maka i gosp. Gjure Raumbergera.

            Bilo je to izlaganje na postavljena pitanja puno sjećanja i emocija. Sugovornici su vjerno i s puno detalja govorili o svom boravku u logoru i patnjama koje su proživljavali. Nije bilo hrane, a još manje je bilo higijenskih potrepština. Vladala je bolest, hladnoća i neimaština. Bili su izneseni i mnogi detalji vezani iz svakodnevnog života logoraša koji se nigdje nisu mogli pročitati ili čuti, a ovako, u razgovoru izrečeni, jako su se dojmili prisutnih.

             Prisjetili su se i poratnih zbivanja – odlaska iz logora i povratka na svoje ‘stare adrese’, gdje su sada živjeli neki drugi ljudi, a nisu mogli, niti smjeli pristupiti svom nekadašnjem posjedu. Snalazili su se kako su znali. Oni nisu imali ništa, no niti njihovi susjedi nisu imali puno više. Pa ipak, pomagali su im koliko su mogli – donoseći im hranu i ostale potrepštine. U svoj toj prići i prisjećanju niti jedan sugovornik nije spomenuo osvetu ili proklinjanje, bez obzira koliko su tadašnji događaji i prilike obilježili njihov život, i život njihovih obitelji.

            Na samom kraju ove večeri, pune emocija i novih saznanja iz ne tako davne prošlosti za sve prisutne, a pogotovo one najmlađe, ostavilo je duboki dojam.

            Predsjednik đakovačkog Ogranka Njemačke zajednice, gosp. Vilim Haas zahvalio se ravnatelju Gimnazije gosp. Zlatku Markiću, profesoricama Tanji Schleis i Ines Janković kao i gimnazijalcima i ostalim sudionicima ove večeri, što su omogućili da sva ta stradanja i patnje nedužnih zatočenika logora budu iznesena i prezentirana mlađem naraštaju kako se tako nešto ne bi više nikada ponovilo.

                                                                                                                                 Vilim Haas

fotografije: 

https://www.flickr.com/photos/137033858@N05/albums/72157680779863064

 


02.04.2017. POSVETA SPOMENIKA MJEŠTANIMA ERNESTINOVA NJEMAČKE NACIONALNOSTI

U nedjelju, 02. 04. 2017. na mjesnome groblju u Ernestinovu održana je komemorativna svečanost i otkrivanje s posvetom spomenika nekadašnjim mještanima Ernestinova njemačke nacionalnosti. Misno slavlje u ernestinovačkoj župnoj crkvi  predvodio je nadbiskup  đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić, nakon čega se zajednička povorka uputila prema groblju. Nakon pozdravnog govora Matije Greifa , načelnika općine Ernestinovo, nazočnim brojnim mještanima i gostima iz njemačkog grada Sinziga se u ime Njemačke zajednice iz Osijeka obratio i bivši saborski zastupnik Nikola Mak i u svom govoru izrazio poštovanje i zahvalnost nekadašnjim njemačkim stanovnicima Ernestinova. Ujedno se zahvalio i idejnim tvorcima spomen-obilježja arhitektima Bruni i Predragu Rechneru iz Osijeka.

U svome je govoru načelnik općine Matija Greif istaknuo kako je Ernestinovo, njemački Ernestin bilo većinsko njemačko mjesto u kojemu su više od 90 posto činili Nijemci, a uoči Drugog svjetskog rata selo je brojilo više od 1200 stanovnika njemačke nacionalnosti. Drugi svjetski rat, progon i oduzimanje imovine nakon rata dovelo je do toga da danas u Ernestinovu živi tek nekoliko Nijemaca.

Nakon obraćanja Karl-Heinz Arzdorfa, zamjenika gradonačelnika grada Koisburga, nedaleko Sinziga, te predsjednika humanitarne  udruge „Gospa  mira“ Wilfrieda Degena, položeni su i vijenci, nakon čega je nadbiskup Hranić posvetio spomenik. Komemoraciji i posvećenju prisustvovali su i Ivica Škojo, počasni konzul SR Njemačke u Osijeku, Željko Šimić, načelnik Satnice Đakovačke u kojoj je prošle godine također podignut prigodni spomenik te brojni članovi Njemačke zajednice iz Osijeka. U programu su učestvovali i zbor Njemačke zajednice iz Osijeka „Alte Kameraden“, te pjevačka skupina „Baje“ iz Ivanovca.

Molitvom „Vater Unser“ završen je komemorativni dio, te su nakon toga u vatrogasnom domu DVD Ernestinovo podijeljene zahvalnice i plakete sudionicima ovog važnog projekta kojim se iskazuje počast svim preminulim, poginulim i raseljenim Nijemcima s našega područja. 

Fotografije pogledajte na slijedećem linku :

https://www.flickr.com/photos/137033858@N05/albums/72157678875376123

http://www.glas-slavonije.hr/329461/3/Nadbiskup–blagoslovio-spomen-obiljezje–osnivacima-Ernestinova


OTKRIVANJE SPOMEN-OBILJEŽJA U ĐAKOVAČKOJ SATNICI, 13. STUDENI 2016.

U znak sjećanja i zahvalnosti za skladan suživot njemačkog i hrvatskog stanovništva u Satnici Đakovačkoj sve do potkraj Drugog svjetskog rata jučer je u tom općinskom središtu na mjesnom groblju otkriveno spomen-obilježje u formi knjige. Do 1944., odnosno 1945., kada su morali napustiti taj kraj i otići u Njemačku, Nijemci su u tom mjestu činili trećinu stanovništva – bilo ih je oko pet stotina, a na to su se područje doselili početkom 19. st., na zapuštenu zemlju nakon odlaska Turaka. O tome su jučer govorili savjetnik za kulturu njemačkog veleposlanstva u Hrvatskoj Arne Hartig, počasni konzul Ivica Škojo, načelnik Satnice Đakovačke Željko Šimić, bivši saborski zastupnik nacionalnih manjina Nikola Mak i drugi. Spomenik je blagoslovio satnički župnik Šimo Domazet. Projekt izgradnje obilježja izradio je Predrag Rechner, koji ga je i sufinancirao, a začetnik ideje je Mirko Đanić iz Satnice Đakovačke. Jučerašnji događaj organizirali su satnička Općina i Njemačka narodnosna zajednica podunavskih Švaba iz Osijeka. 

S.Ž.

sata satb satc satd sate satf

više fotografija:  https://www.flickr.com/photos/137033858@N05/albums/72157675162449182


VOLKSTRAUERTAG, VALPOVO 13. STUDENI 2016.

“Sjećanje na žrtve ratova i progona i danas je važno i nužno: to nam omogućava da na trenutak zastanemo i prisjetimo se patnji koje su proživjeli naraštaji naših predaka. Dva svjetska rata, teror i progon u prošlom stoljeću u Europi donijeli su milijune žrtava i nevjerojatnu patnju našem kontinentu. Zločini i strahote tog vremena ne smiju se zaboraviti, a odgovornosti se ne smiju previdjeti. I upravo ovdje u Hrvatskoj, gdje su sjećanja na rat i tisuće ljudskih žrtava živa i među pripadnicima današnjeg naraštaja, postaje jasno kako je važno ne ustrajati na svojoj tuzi i ne ostajati nepomičan u njoj, nego zajedno u miru oblikovati budućnost. Mir je neprocjenjivo dobro, a ne nešto što bismo trebali uzimati zdravo za gotovo. A to je dodatna poruka ovoga Dana žalosti: danas u Europi živimo u neviđenom razdoblju mira i slobode, tolerancije i poštovanja ljudskoga dostojanstva. To je blago koje trebamo njegovati i čuvati i koje čini naše najvrjednije nasljeđe za buduće naraštaje”, kazao je, između ostalog, prigodom obilježavanja Njemačkog dana žalosti u Hrvatskoj, koji je i ove godine uz polaganje vijenaca, paljenje svijeća i prigodni program održan kod spomenika njemačkim civilnim žrtvama radnog logora na groblju u Valpovu, počasni konzul Savezne Republike Njemačke u Osijeku Ivica Škojo.

vsa vsb vsg

vsc vsd vse vsf

(sve fotografije možete vidjeti na linku:https://www.flickr.com/photos/137033858@N05/albums/72157676594302245

Uz počasnog konzula, čiji je ured i ove godine organizirao spomen-okupljanje, obilježavanju Dana žalosti nazočili su i Arne Hartig, voditelj Odjela za kulturu u Veleposlanstvu SR Njemačke u Zagrebu, Leon Žulj, gradonačelnik Valpova sa suradnicima, Vladimir Ham, zamjenik gradonačelnika Osijeka, predstavnici Gradskog vijeća Belišća, kao i izaslanstvo MORH-a, predstavnici Njemačke zajednice Osijek i Hrvatsko-njemačkog društva, Udruge Domobrana, te vlč. Zvonimir Mrak, župnik Župe Valpovo. Nakon polaganja vijenaca, zbor Njemačke zajednice “Alte Kameraden” izveo je i tradicionalnu  pjesmu “Ich hatte einen Kameraden” te molitvu “Vater Unser”.

Počasni konzul Škojo podsjetio je i da se na Dan žalosti prisjećamo žrtava nasilja i rata – djece, žena i muškaraca svih narodnosti, svih vojnika koji su poginuli u oba svjetska rata, ljudi koji su izgubili život u zarobljeništvu, kao i prognanika, izbjeglica ili patnika u logorima, ali i odajemo počast svim onim ljudima koji su zbog svoje rase ili vjerske pripadnosti bili proganjani ili su danas žrtve progona. Svih onih koji su morali umrijeti jer su ustali protiv diktature.

Lidija ANIČIĆ

VALPOVO, 14. SVIBNJA 2016., SREDIŠNJA KOMEMORACIJA POVODOM OBILJEŽAVANJA DANA PROGONA NIJEMACA 11.SVIBNJA 1945. (VERTREIBUNGSTAG)

Na komemorativnom skupu položeni su vijenci i zapaljene svijeće podno spomenika umrlima u logoru Valpovo. Vijence su položili Ivica Završki, savjetnik župana u ime Osječko-baranjske županije, Vladimir Ham, zamjenik gradonačelnika Grada Osijeka, Dubravko Kučinac, zamjenik gradonačelnika Grada Valpova, Mirko Ćurić, zamjenik gradonačelnika Grada Đakova, Domagoj Varžić, zamjenik gradonačelnika Grada Belišća, Dara Mayer, predsjednica Udruge Nijemaca i Austrijanaca iz Vukovara te Eduard Werkmann, dopredsjednik Njemačke zajednice – Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj. Molitvu je predvodio valpovački župnik, vlč. Zvonko Mrak.

va vb vc vd ve vf vg vh vi

Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata, 11. svibnja 1945. godine, započeo je organizirani progon i oduzimanje imovine pripadnicima njemačke manjine na ovim prostorima. Pod kolektivnom krivnjom za nacističke zločine, civilno stanovništvo, pretežito starci, žene i djeca otjerani su u logore u kojima je velik broj njih tijekom naredne godine umro u nehumanim i teškim uvjetima, bez hrane, zdravstvene njege i zbog hladnoće. Najveći logor za pripadnike njemačke manjine na prostoru Hrvatske bio je logor u Valpovu (1945./46.) u kojemu je bilo zatočeno pet tisuća civila, od kojih je blizu 2000 umrlo u neljudskim uvjetima.

Sudionicima komemoracije obratio se jedan od preživjelih logoraša, Nikola Mak, koji je u dirljivom prisjećanju osvježio traumatične uspomene na strahote života u logoru te postupke tadašnje vlasti da uništi svjedočanstva i podatke o teškom stradavanju uglavnom civila, djece, staraca. Zahvalio se narodu Valpovštine, koji je u vrijeme stradavanja i zatočenja u logoru, unatoč opasnostima, dirljivo pomagao zatočenicima dostavljajući im hranu i druge potrepštine kako bi im olakšali stradanje.

HTV-Dnevnik

-Mi, preživjeli logoraši, odavno smo kršćanski oprostili našim krvnicima-lažnim antifašistima, ali nikada nismo zaboravili! A pred nebeskim sudom stale su i naše nevine žrtve i naši zlotvori. Kada i mi preostali stignemo pred taj konačni sud, znat ćemo komu je dosuđen raj, a kome pakao, zaključio je Nikola Mak.

 

Vladimir Vazdar (Valpovština info)


Vertreibungstag , Krndija, 11. svibnja 2016.

Polaganjem vijenca i paljenjem svijeća u Krndiji je 11. svibnja obilježen Dan progona Nijemaca – Vertreibungstag iz logora Krndija. Na mjesnom groblju Krndije, sela punitovačke župe nekada naseljene većinskim njemačkim stanovništvom, kod spomen obilježja Podunavskim Nijemcima, u znak sjećanja na strahote logora Krndija i izgon logoraša 11. svibnja 1945. godine, okupili su se članovi Njemačke narodnosne zajednice Udruge Podunavskih Švaba iz Osijeka i iz ogranka Đakovo. Uz nekoliko župljana, nazočili su i mr. Renata Trischler, izvršna direktorica UPŠ Osijek, Željko Mauzer, Gradski odbor HDZ-a Đakovo – Hrvatski obredni zdrug Jazovka, Miro Raspudić, Udruga dragovoljaca Đakovo 1990.-1991., Ivo Tubanović, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika OBŽ, Jasna Matković, načelnica punitovačke Općine, Nikola Mak, nekadašnji saborski zastupnik te dr. Slavko Platz, umirovljeni prof. filozofije na KBF-u u Đakovu.
Nakon molitve koju je predvodio punitovački župnik mr. Đurica Pardon, Zbor osječke njemačke zajednice Osijeka “Alte kamaraden”  otpjevao je na njemačkom jeziku Oče naš (Vater Unser), a potom i pjesmu “Ich hatte einen kamaraden” .
“Prisjećamo se onih koji su nekada ovdje u Krndiji živjeli, gradili i patili. Svi ti ljudi, radišni i poduzetni baveći se poljoprivredom živjeli su mirno i svoj dom smatrali su svojom domovinom u zajedništvu susjeda im Hrvata i Slovaka ove župne zajednice. Zbog ideologije komunističkog sistema i partizanskih vlasti, i onoga što ne priliči čovjeku nestalo je nekada najveće mjesto Đakovštine, mjesto u kojemu je nekada živjelo više od 1500 stanovnika u više od 300 kuća. Tadašnjim vlastima ni crkva nije bila sveta, granatirana je i razrušena te kasnije korištena kao skladište. Stanovnici Krndije prošli su težak životni put, raseljavanje i patnje logora. Danas se prisjećamo marljivost i upornosti ljudi koji su ovdje živjeli i koji su patili, stradali, morali otići istjerani samo zato što su bili drugačiji i što su pripadali narodu koji je činio zlo. Oni su zato dio povijesti koja je njihovom patnjom izmijenjena. Njihova patnja svjedočanstvo je istine. Da nije bilo velike nepravde koja je učinjena tim ljudima naša župa bi danas bila brojnija te bi Nijemci zajedno živjeli sa Slovacima i Hrvatima. Sva ta događanja još do danas nisu dovoljno istražena, nitko za zlodjela nad tim ljudima nije odgovarao. U današnjoj Krndiji nema ni jedan od njenih bivših stanovnika, ostalo je groblje koje svjedoči da su ti ljudi nekada ovdje imali svoj dom”, rekao je župnik.
Potaknuo je potom okupljene na molitvu rekavši: “Molimo zato Boga za sve njih, a i za nas da ne izgubimo poveznicu sa svojom Domovinom, da naši mladi ne odlaze tražeći bolji život, molimo da više ne bude sile i mržnje već ljubav i zajedništvo i briga za sve ljude naše Domovine. Neka Gospodin podari mir svima koji leže na ovom groblju, a nama sjećanje da se zlo više nikad ne dogodi, da se ne ponovi”, riječi su župnika okupljenima naglasivši kako je veći broj nekadašnjih stanovnika Krndije nazočio posveti obnovljene crkve 2003. godine.
Župnik je predložio da se iznađe mogućnost s nadležnim vlastima da se groblje u Krndiji kao i crkva stave u zaštitu kulturnog dobra materijalne baštine RH, napomenuvši kako je obnovljenoj crkvi Našašća sv. Križa zbog loše izvedenih radova potreban popravak krovišta.

(IKA, Zagreb)

https://www.facebook.com/renata.trischler/videos/10154902584800884/

Krndija 2 Krndija 3 Krndija 4


VOLKSTRAUERTAG, 15. STUDENI 2015., VALPOVO

U skladu s tradicijom da se njemački Dan žalosti (Volkstrauertag) obilježava svake druge nedjelje u studenome u Njemačkoj, ali i u svim njemačkim predstavništvima u svijetu kada se odaje počast svim žrtvama ratova, nasilja i terora te se prisjeća poginulih vojnika, i ove je godine počasni konzul Savezne Republike Njemačke u Osijeku, Ivica Škojo, na gradskom groblju u Valpovu položio vijenac kod spomenika žrtvama poslijeratnog logora za Nijemce i održao komemoracijski govor.

– Ovdje na groblju u Valpovu počiva više od 1000 njemačkih vojnika koji su bili žrtve prošlog svjetskog rata, a 10.000 preminulih još uvijek čeka na svoje posljednje počivalište. U tom kontekstu poseban doprinos svladavanju prošlosti, ali i doprinos budućnosti u kojoj vlada uzajamno razumijevanje, daje Njemački savez za skrb o vojnim grobovima. Zahvaljujući njegovu radu, od 1990. godine ekshumirani su i dostojanstveno pokopani posmrtni ostaci 800.000 njemačkih vojnika u cijeloj Europi. Zahvaljujem vam što ste se odazvali pozivu na ovu malu svečanost jer naše današnje sjećanje na žrtve zločina i strahota ujedno nam je i opomena da sačuvamo mir, slobodu i toleranciju te poštujemo ljudsko dostojanstvo. U ovom času u tuzi se poklanjamo pred mrtvima, žrtvama nasilja i rata, djecom, ženama i muškarcima svih naroda koji su dali svoj život jer su se usprotivili tiraniji. – kazao je, između ostalog, počasni konzul Ivica Škojo.

Komemoraciji su nazočili i predstavnici gradova Belišća, Osijeka i Valpova, predstavnici Njemačke zajednice u Osijeku, Hrvatsko-njemačkog društva i izaslanstvo MORH-a, te zamjenik vojnog atašea SR Njemačke, navodi se u priopćenju za medije Ureda počasnog konzula Savezne Republike Njemačke u Osijeku.

L. Aničić

va vb vc vd ve vf

vg vh vi vk


ERNESTINOVO, 06. LIPNJA 2015., KOMEMORACIJA I SVEČANOST POVODOM POSTAVLJANJA SPOMEN-PLOČE I SPOMENIKA SV. VENDELINU

Na mjestu bivšeg njemačkog groblja u Ernestinovu u subotu je svečano otvoren spomenik tri metra visokog svetog Vendelina, zaštitnika mještana tog nekada Nijemcima većinski naseljenog mjesta. Kip je izradio ernestinovački kipar Ivica Tolić.

Tom prigodom nastupio je zbor “Alte Kameraden”, a vijence su, u nazočnosti mještana, udruga i pripadnika njemačke narodnosti, te gostiju iz Njemačke koji su u Ernestinovo i u ostatak Hrvatske dovezli tijekom rata 300 konvoja pomoći, položili načelnik Općine Ernestinovo Matija Greif i njegov zamjenik Ladislav Kočiš, čelnici Ernestinovu prijateljskih općina Viškovo i Barban, Nikola Mak…

“U selu Ernestinovu od 1865. do 1945. živjeli su čestiti i bogobojazni doseljenici iz njemačkih zemalja, koji su svojim marnim radom zadužili sadašnje i buduće generacije stanovnika Ernestinova. Njima u spomen i na zahvalnost podižemo ovo spomen – obilježje.

Općina i žitelji Ernestinova.”

ea eb ec ed ee ef

Matija Greif podsjetio je kako je sveti Vendelin do Drugog svjetskog rata bio zaštitnik naselja Ernestinovo, a na mjestu gdje se nalazi novo umjetničko djelo, bivše su vlasti, ne poštujući osjećaje stanovnika, oskrnavile ga razbacujući kosti pokopanih i tu sagradile trgovinu.

Kako je trgovina u Domovinskom ratu devastirana načelnik Greif je promišljao kako ukloniti ostatke objekta i ispraviti stvar od prijašnjih vlasti i primjereno urediti taj dio naselja. Općina je postavila klupe, ploče s posvetama, staze, te uredila hortikulturalno cijeli prostor oko spomenika. Nakon prigodnog ceremonijala održan je i svečani domjenak i zabava za mnogobrojne goste koje je pozdravio predsjednik Općinskog vijeća Ernestinovo Siniša Stražanac.

D. Pejić


VALPOVO, 11. SVIBNJA 2015., KOMEMORACIJA POVODOM 70 GODINA PROGONA NIJEMACA

“KRAJ DRUGOG SVJETSKOG RATA NIJE DONIO SAMO POBJEDU ANTIFAŠIZMA VEĆ I GENOCID NAD PRIPADNICIMA NJEMAČKE MANJINE”

U Valpovu je, na Dan progona 11. svibnja, održana komemoracija u spomen na 70. obljetnicu stradanja i progona Nijemaca nakon završetka Drugoga svjetskoga rata. U nazočnosti bivših logoraša, domobrana, članova Njemačke zajednice te predstavnika Osječko-baranjske županije, Željka Kraljička – zamjenika župana i Vladimira Hama, zamjenika gradonačelnika grada Osijeka, te uz prisustvo zamjenice gradonačelnika grada Valpova Pavice Majdenić  i zamjenice gradonačelnika grada Belišća Ljerke Vučković položeni su vijenci na valpovačkom gradskome groblju, kod spomenika njemačkim civilnim žrtvama radnog logora Valpovo. Vijenac je položio i počasni konzul SR Njemačke Ivica Škojo u ime Veleposlanstva SR Njemačke u Hrvatskoj. U ime Njemačke zajednice nazočnima se obratio bivši logoraš i član Upravnog odbora Zajednice Nikola Mak i izvršna direktorica Renata Trischler, a nakon toga su nastupili njemački zborovi : iz Osijeka “Alte Kameraden“, a iz Vukovara “Drei Rosen“. Komemoracija je zaključena misom u Kapelici svetoga Roka u Valpovu.

  

U godini kada cijeli svijet obilježava veliku obljetnicu pobjede antifašizma i završetak Drugog svjetskog rata, Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj nizom komemorativnih aktivnosti obilježiti će još jednu obljetnicu – početak progona njemačke manjine koji je uslijedio odmah po završetku Drugog svjetskog rata i koji je za posljedicu imao progon između 12 i 15 milijuna civila njemačke nacionalnosti iz čitave istočne Europe. Pod egidom “humanog preseljenja” u tom je progonu stradalo oko 2 milijuna osoba, a komunističke države tadašnjeg istočnog bloka listom su civilno stanovništvo njemačke nacionalnosti koje je stoljećima živjelo na prostorima tih država, temeljem kolektivne krivnje za zločine koje je u Drugom svjetskom ratu počinila nacistička Njemačka, proglasilo narodnim neprijateljima. U Hrvatskoj je do početka Drugog svjetskog rata živjelo oko 150.000 pripadnika njemačke manjine, dok je na prostoru bivše Jugoslavije živjelo sveukupno oko pola milijuna Nijemaca naseljenih još u 17. i 18. stoljeću i kasnije.

Odlukom Predsjedništva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. svim su Nijemcima u tadašnjoj državi bez oduzeta sva nacionalna i građanska prava i imovina.  Prema istraživanjima dr. Vladimira Geigera s Hrvatskog instituta za povijest, žrtve kolektivne odmazde nisu bili samo oni pripadnici njemačke manjine koji su mogli dokazati svoje sudjelovanje u partizanskom pokretu ili barem njegovo pomaganje. Ostalima je slijedila konfiskacija imovine i protjerivanje odnosno upućivanje u logore. Procjenjuje se da je na području Jugoslavije oko 240.000 bilo evakuirano pred nale­tom Crvene armije i Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije i nikada se više nije vratilo na svoja ognjišta, a oko 200.000 njemačkih civila potpalo je pod komu­nističku vlast u Jugoslaviji. Od toga je jedna četvrtina nastradala u logorima, dok je ostatak nestao tijekom etničkog čišćenja ili je pak morao izbjeći. U logore su upućivane cjelokupne folksdojčerske obitelji, starije osobe, žene s djecom, bez obzira na dob. Prema svim pokazateljima, umiralo se većinom od bolesti, posebice tifusa, premorenosti, zime i gladi. Likvidacije nisu bile masovne i učestale, ali je bilo i zlostavljanja i ubijanja. U logorima je od posljedica zlostavljanja, zime, gladi, tifusa i dizenterije umrlo oko 50.000 do 60.000 pripadnika njemačke manjine.

Najmanje oko 10.000 do 20.000 hrvatskih folksdojčera, većina preostalih u zaviča­ju, internirano je tijekom 1945., 1946. i 1947. u sabirne i radne logore u kojima je najmanje nekoliko tisuća izgubilo život. Prema svim pokazateljima, najveći logori za pripadnike njemačke manjine na području Hrvatske bili su tijekom tih poratnih godina Josipovac kraj Osijeka, Valpovo, Velika Pisanica kraj Bjelovara, Krndija kraj Đakova, Šipovac kraj Našica, Pusta Podunavlje u Baranji i Tenja/Tenjska Mitnica kraj Osijeka. (DG)


KRNDIJA, 3. SVIBNJA 2015., POLAGANJE VIJENACA I MISA ZADUŠNICA POVODOM OBILJEŽAVANJA 70 GODINA PROGONA NIJEMACA S NAŠIH PODRUČJA

 Sedamdeseta obljetnica progona Nijemaca nakon završetka Drugog svjetskog rata prošlog je vikenda obilježena u selu Krndija, nedaleko od Đakova. Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, nizom komemorativnih aktivnosti obilježava početak progona njemačke manjine.

Brojke govore kako je prognano između 12 i 15 milijuna civila njemačke nacionalnosti iz čitave istočne Europe. Kod spomenika na krndijskom logoraškom groblju položeni su vijenci, nakon čega je služena sveta misa u mjesnoj crkvi. Na groblju se okupila i nekolicina preživjelih koji su se i nakon sedam desetljeća emotivno prisjetili mračnog vremena kada je pod krinkom “humanog preseljenja” u progonu stradalo oko dva milijuna osoba. Kalvariju ’45. preživio je i nekadašnji saborski zastupnik Nikola Mak.

 „Ovdje, na ovom groblju, pod ovom travom leži moja draga prijateljica, četverogodišnja Kadika Albreht. To je prva žrtva u ovom logoru. Naime, mi smo bili za protjerivanje, saveznici nas nisu primili na Dravogradu, pa smo se vraćali natrag. U tom povratku od Velike Pisanice do Valpova zastali smo ovdje u Krndiji jer je selo bilo prazno, odmorili smo se, međutim, mala djeca su se razbolijevala od difterije, ospica, šarlaha… U mojoj intimnoj uspomeni je ta mala Kadika, prva žrtva sahranjena na početku ovog logoraškog groblja“ – kazao nam je Mak. Samo 14 godina imao je Jozef Bischof, rodom iz Kozarca, kada su ga zajedno s cijelom obitelji otjerali u logor.

„ Bio sam u radnim logorima na svim pustarama, od 1945. Kada nas tjerali na kampanju u šećeranu, a kasnije u Valpovo. Poslije smo išli za Beli Manastir, tamo su nas vagonirali i vozili po pustarama. Kad sam 30. travnja 1946. izašao iz logora, nije bilo posla, mama i ja smo otišli kod strica nedaleko od Jagodnjaka. No, on je imao troje djece i jednu kravu, nije bilo hrane, a bilo je gladi. Držao nas je tjedan dana, a onda nas poslao dalje, nije imao ni za svoju djecu“, prisjeća se teškog vremena Bischof. U jednom od logora, dodaje, gotovo je umro. Ipak, obitelj je uspjela preživjeti, a njega je život nosio i ‘školovao’, pa je tako poslan na tečaj za vozača traktora, pa u Sloveniju u melioracijsku školu. Završio je i majstorski ispit, radio je kao vozač, geometar, mehaničar, trgovac…

Predavanje je nakon mise održao dr. Vladimir Geiger s Hrvatskog instituta za povijest, koji je istaknuo kako konkretni podaci do kojih se došlo na temelju vrlo necjelovitih i izvornih arhivskih dokumenata, kada je riječ o logoru Krndija, pa i ostalih logora za Nijemce, govore da se broj stradalih u logoru Krndija kreće između tisuću do tisuću i pol osoba.

– Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske iz 1945., kroz logor je prošlo više od 3500, a prema nekim drugim podacima i 4000 logoraša. Kako napominju, Krndija je bila idealna za internaciju žena, starijih osoba i djece, za razliku od drugih logora, poput Valpova, gdje su bili logoraši svih dobnih skupina. Dovoljno je bilo dokazati da je neka obitelj njemačkog podrijetla i ona je bila, osim što su im oduzeta građanska prava i sva imovina, poslana u logore, a odatle su ih htjeli protjerati iz Jugoslavije za Austriju, odnosno Njemačku. Kako Saveznici u ljeto 1945. zatvaraju granice Jugoslavije, trauma i stradanja ljudi njemačkog podrijetla i u Krndiji i u ostalim logorima, produžava se, kazao je dr. Geiger. Poimence se do sada, kaže, utvrdilo više od 300 onih koji su život izgubili u ovom logoru, a dvije trećine bile su žene i djeca.

ka kb kc kd ke kf

 


KRNDIJA, MISNO SLAVLJE 06.04.2015. 

 

U Krndiji nedaleko Đakova, malom mjestu Župe Punitovci s dvadesetak domaćinstava i 60-ak stanovnika, u crkvi Uzvišenja svetog Križa i ove je godine na Uskrsni ponedjeljak 6. travnja 2015. održano misno slavlje, koje je predvodio punitovački župnik mr. Đurica Pardon, u znak sjećanja na Isusov susret u Emausu s dvojicom učenika.

Misnom slavlju nazočilo je više od 200 vjernika ne samo punitovačke župne zajednice, već i drugih mjesta, a među njima i veći broj potomaka Nijemaca, odnosno Podunavskih švaba okupljenih u Njemačku narodnosnu zajednicu Osijek, podružnicu Đakovo. Vjernici iz Punitovaca unatoč hladnom i vjetrovitom vremenu hodočastili su u Krndiju biciklima i pješice.

“Danas se sjećamo svih patnji koje su stanovnici Krndije podnijeli samo zato što su bili drugačiji, za sve koji su trpjeli, patili, bili raseljeni ili ubijeni ostavljajući nam svjedočanstvo svoje vjere. Ova crkva daje nam svjedočanstvo da se po muci dolazi do uskrsnuća. Okupljeni želimo posvjedočiti svoju vjeru u Kristovo uskrsnuće i podijeliti radost Uskrsa. Danas se prisjećamo Emausa, kamo su dvojica Isusovih učenika, zbunjeni događajima muke, smrti i uskrsnuća, putovali te na putu susreli Uskrsloga. Poučeni tim susretom, i mi moramo i trebamo shvatiti svoju prošlost da bi na njoj vidjeli budućnost. Sjetimo se i nedužnih Krndije i svjedočimo ne samo riječju već i dobrim djelima svog života”, rekao je župnik na početku misnog slavlja.

ka kb kc

“Današnje Evanđelje nam kazuje kako je Isus od dvojice svojih apostola, svojih učenika učinio svjedoke. Rekao im je što se dogodilo i što će se dogoditi. Tako smo i mi u crkvi koja ima svoju povijest, ona nam govori što se dogodilo i kazuje što nam je činiti. Ova crkva je svjedokom strašnih događanja i nije slučajno posvećena Isusovu križu. Oni koji su tu živjeli i gradili je kao da su znali što će se dogoditi i dali joj ime Uzvišenja sv. Križa. Ova crkva je svjedočanstvo patnji i ujedno poruka nade za sve nas. Ona govori o životu, muci i patnji, smrti i uskrsnuću. Trebamo razumjeti ne samo ono što Isus govori, već i živjeti dostojno, onako kako nam Bog poručuje”, rekao je župnik u homiliji.

Nakon misnog slavlja radostan je bio susret djece koja u Krndiji navješćuju Kristovo Uskrsnuće kucanjem uskrsnim pisanicama. U ovom starom običaju sudjelovalo je više od 30 djece, dok su ih odrasli pratili s velikim zanimanjem. Najspretnijima je župnik uručio poklone.  (Mirko Knežević, Đakovačko-osječka nadbiskupija)


VOLKSTRAUERTAG , 16.11.2014.

„Der Volkstrauertag ist in Deutschland ein staatlicher Gedenktag und gehört zu den sogenannten stillen Tagen. Er wird seit 1952 zwei Sonntage vor dem ersten Adventssonntag begangen und erinnert an die Kriegstoten und Opfer der Gewaltherrschaft aller Nationen.“

 Nacionalni dan žalosti je u Njemačkoj državni spomen-dan i ubraja se u tzv. „tihe dane“. Obilježava se od 1952. godine i to uvijek dvije nedjelje prije prve adventske nedjelje, a posvećen je žrtvama ratova i totalitarnih režima svih nacija.

Na valpovačkom gradskome groblju, kod spomenika njemačkim civilnim žrtvama radnog logora Valpovo (1945-46), komemoracijom je obilježen Volkstrauertag, dan sjećanja na poginule u ratu i žrtve totalitarnih režima. Komemoraciju je i ove godine predvodio Ivica Škojo, počasni konzul SR Njemačke u Osijeku, a uz članove Njemačke zajednice komemoraciji su prisustvovali gradonačelnik Valpova Leon Žulj, dogradonačelnica grada Belišća Ljerka Vučković, članovi Udruge domobrana Valpova i Valpovštine, te izaslanstvo MORH-a. Za sve poginule zapaljene su svijeće, položeni su vijenci , a nakon molitve je zbor Njemačke zajednice iz Osijeka „Alte Kameraden“ za kraj ove dostojanstvene svečanosti izveo tradicionalnu kompoziciju posvećenu svim žrtvama rata  „Ich hatte einen Kameraden“ te molitvu „Vater Unser“.

ae va vb vc vd vf


 

GAKOVO 2014

Pod pokroviteljstvom predsjednika Skupštine Vojvodine Ištvana Pastora, u Gakovu kod Sombora održan je pomen nevino stradalim Podunavskim Švabama, u periodu od 1944. do 1948. godine.

Pastor je, zajedno s pokrajinskim poslanicima Ilonom Pelt, Šandorom Egerešijem, Borislavom Novakovićem, Pavlom Budakovim i Matom Matarićem, prisustvovao misi u Somboru, i položio vijenac u ime pokrajinskog parlamenta na spomenik stradalim žrtvama. Na spomen obilježju u Gakovu, na mjestu nekadašnjeg logora, Pastor je poručio da nema kolektivne krivice i da niko ne smije stradati zbog svoje nacionalne, vjerske ili bilo koje druge pripadnosti, podsjećajući na usvojenu Deklaraciju o nepriznavanju kolektivne krivice.

“Ova generacija političara učinila je značajan iskorak i pokazala da nema kolektivne krivice i kolektivnog zločina, nego da postoje pojedinci koji imaju svoje ime i prezime i koji moraju biti pronađeni i kažnjeni”, rekao je Pastor i dodao da se prošlost ne smije zaboraviti kako se ne bi ponovila.

On je naglasio da ohrabruje prisustvo predstavnika većine političkih stranaka na ovom skupu. “Svi mi danas prisutni, bez obzira na političke razlike, pokazali smo da oko ove teme nikada nije i nikada neće biti nesuglasica”, rekao je Pastor.

Prisutnima su se obratili i gradonačelnik Sombora Saša Todorović i predsjednik Udruženja Podunavskih Švaba Nemačke Hans Supric, a prisustvovali su i potpredsjednik Pokrajinske vlade Mihalj Njilaš, predstavnici njemačke, mađarske i austrijske ambasade, republički poslanik Zoran Babić, predstavnici Rimokatoličke crkve, evangelističke zajednice, potomci stradalih, građani i drugi.

Prema istraživanjima, u logoru u Gakovu stradalo je više od 8.000 Nijemaca, a spomenik je podignut na inicijativu Njemačkog narodnog saveza i Udruženja Gerhard iz Sombora, a uz pomoć organizacije Podunavskih Švaba iz Njemačke i drugih donatora.

ga gb gc gd ge


VERTREIBUNGSTAG  11.05.1945. – 11.05.2014., KRNDIJA

kkProšlo je gotovo sedam desetljeća otkako su pod prijetnjom partizanskog oružja iz svojih domova protjerani Nijemci i Austrijanci. Odvedeni su u sabirne i radne logore u Josipovcu, Krndiji kod Đakova i u Valpovo. Proglašeni su krivcima za nacističke zločine i u to je ime počeo genocid nad nedužnim ženama, djecom i starcima samo zato što su bili Nijemci. Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, sa sjedištem u Osijeku, svake godine obilježava 11. svibnja kao Dan progona – Vertreibungstag – pa su se i ovoga vikenda brojni njezini članovi okupili u Krndiji na središnjem misnom slavlju u crkvi Uzvišenja Sv. Križa, gdje je bilo posebice svečano, jer se u njezino okrilje vratio kip svetog Antuna, nakon 70 godina izgnanstva.

        Nakon misnog slavlja kojeg su predvodili župnik u Punitovcima Đurica Pardon i prof. Slavko Platz, brojni okupljeni uputili su se na komemoraciju kod spomenika žrtvama logora Krndija na mjesnom groblju.Vijence su u ime Njemačke zajednice iz Osijeka položili tajnik Darko Apel i član Upravnog odbora i bivši logoraš Nikola Mak, a u ime Đakovačkog ogranka  Zajednice predsjednik Vilim Haas i tajnik Mario Švarcmajer. Među okupljenima bilo je i nekoliko onih koji su preživjeli pakao ’45. Te je godine započeto s provedbom zloglasne Odluke Predsjedništva AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. godine. U logoru Krndija, mjestu gdje su do tada živjeli Nijemci kao većinsko stanovništvo, od gladi, tifusa i drugih bolesti umrlo, ili je ubijeno oko 1.500 Nijemaca, među kojima velik broj žena i djece. O stradanju njemačkog naroda poslije 2. svjetskog rata nije se govorilo, niti se smjelo govoriti sve do 1990. godine. Vilim Haas, predsjednik đakovačkog ogranka kaže kako u Krndiji prema popisu iz 1931. živjelo 1.400 ljudi, a danas ih je oko 80.

kfGodine 1937. su mještani sagradili ovu crkvu, a jedina takva još je negdje na obali Dunava. Tragično je što su već nakon nekoliko godina morali otići. Obvezno obilježavamo dan kad su Nijemci morali otići s pinklom u ruci, a velik je zgoditak bio kod onih koji su mogli natovariti zaprežna kola i krenuti u stari kraj, preko Mađarske do Graca, a dalje prema rasporedu – pojašnjava Haas. Dodaje i kako je posebnost ovog obilježavanja u povratku kipa koji je postavljen kod gradnje crkve, a prognan zajedno s Nijemcima.

– Kip je najprije sklonjen u župni dvor u Punitovcima, a kasnije je prevezen u Čepin, gdje je bio sve do povratka. Sveti Antun prvi je povratnik u Krndiju, vratio se kući – kazao je Haas. Među okupljenima je bio Tomo Schwaller, koji danas živi u Đakovu, rođen je 1932., kao dijete završio je u logoru u Krndiji, a ondje je izgubio, kaže, cijelu obitelj – oca, majku, brata i sestru.

Cijela je obitelj završila u logoru. Najstarija sestra bila je udana za Hrvata i ona nije morala ići s nama. Čak ni mamu nisu tjerali u logor, jer nije bila upisana. Ali, kad su nas, njezinu obitelj, potjerali, rekla je – ne mogu vas ostaviti i išla je s nama – kaže Schwaller, upirući prstom na staru kuću preko puta crkve. Sjećam se svega, a mnogo toga mi je i kasnije rečeno. I dandanas jednako boli, kroz suze poručuje Schwaller.

(tekst prenesen iz Glasa Slavonije)

kakbkc

kckdkg

kh kj ki

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


17.11.2013. Nacionalni dan

žalosti – VOLKSTRAUERTAG

U nedjelju, 17.11.2013. u 11 sati na valpovačkom gradskom groblju kod spomenika njemačkim civilnim žrtvama radnog logora Valpovo 1945.-46.,  održana je komemoracija povodom Nacionalnog dana žalosti.  Komemoraciju je, u ime njemačkog veleposlanika u Hrvatskoj Hans Petera Annena, predvodio počasni konzul Njemačke u Osijeku, Ivica Škojo. Uz prigodnu riječ i molitvu, polaganje vijenca i paljenje svijeća i ove su se godine na ovaj dan svi nazočni prisjetiti stradalih u svim ratovima.Na komemoraciji je nastupio i zbor Zajednice  “Donau”  izvedbom tradicionalne pjesme “Ich hatt einen Kameraden” čiji tekst je napisao još davne 1809. njemački pjesnik Ludwig Uhland, a glazbu 1825. Friedrich Silher. Uz komemoracije na valpovačkom gradskom groblju  i splitskom groblju Lovrinac, središnja komemoracija održana je također u nedjelju, 17.11.2013. u 11 sati na zagrebačkom groblju Mirogoj gdje je vijence položito njemački veleposlanik u Hrvatskoj, Hans Peter Annen.

vhvbvevl

va vc vd vf vg vi


POSJET ZEMLJAKA IZ BRAZILA I AMERIKE

Četrdesetak Landsmanna iz Brazila, Amerike i Njemačke posjetilo je 17. svibnja 2013. godine Memorijalni centar Podunavskih Švaba u Valpovu. Tom su prigodom položili i vijenac kod spomenika žrtvama logora Valpovo na valpovačkom gradskom groblju. U pratnji članova upravnog odbora Njemačke zajednice posjetili su i Memorijalni centar gdje su pogledali dokumentarni film o doseljavanju Podunavskih Švaba u Hrvatsku, a potom je uslijedio i prijateljski razgovor s predsjednikom Svjetskog saveza Podunavskih Švaba Stefanom Ihasom, predsjednikom Podunavskih Švaba u Americi, Robertom Filippijem i predstavnicima Podunavskih Švaba iz Brazila.

 

VERTREIBUNGSTAG 11.05.2013., VALPOVO

vt_3 vt_5 vt_6

vt_2 vt_1 vt_4